Održana radionica na XVII. Međunarodnoj naučno-stručnoj konferenciji „Unapređenje kvalitete života djece i mladih“ (25. – 28. lipnja 2026., Zlatibor, Srbija)

U organizaciji Udruženja za podršku i kreativni razvoj djece i mladih Tuzla i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakultRDeta Univerziteta u Tuzli na Zlatiboru (Srbija) od 25. do 28. lipnja 2026. godine održana je XVII. Međunarodna naučno-stručna konferencija „Unapređenje kvalitete života djece i mladih“ u okviru koje su prof. dr. art. Jelena Kovačević i izv. prof. dr. sc. Jadranka Mlikota održale radionicu Pismo: likovno-jezična aktivnost s elementima art-terapije.

Radionica je ujedno predstavljala primjer primjene istraživačkih polazišta projekta ReDiP – Od reinterpretacije do retrodigitalizacije školskih priručnika na hrvatskom jeziku od sredine 19. do početnih desetljeća 20. stoljeća. Naime, jedan od ciljeva projekta jest reinterpretacija školskih priručnika i udžbeničkoga diskursa druge polovice 19. stoljeća iz suvremenih jezikoslovnih, književnih, metodičkih, filozofskih i umjetničkih perspektiva. Odabirom ulomaka iz Horvatsko-slavonske slovnice za početnike Lavoslava Firholcera (1850.) kao polazišta radionice, povijesni je udžbenički tekst izdvojen iz svojega izvornog nastavnog konteksta i prenesen u prostor suvremene kreativne interpretacije. Sudionici su čitanjem, promišljanjem i oblikovanjem vlastitih pisama uspostavljali dijalog s tekstom nastalim prije više od stoljeća i pol, pritom prepoznajući njegovu kulturnu, jezičnu i obrazovnu vrijednost u današnjem vremenu. Osim usvajanja tehničkih znanja i vještina cilj radionice bio je poticanje divergentnoga mišljenja, razumijevanja i interpretacije pročitanoga sadržaja te razvijanje kreativnoga pristupa likovnom motivu. Poseban naglasak stavljen je na art-terapijske elemente aktivnosti koji pridonose osvještavanju emocija, osobnih iskustava i važnosti kreativnoga procesa.

Radionica je još jednom potvrdila važnost interdisciplinarnih pristupa koji povezuju umjetnost, jezik i dobrobit pojedinca te otvorila prostor za daljnja istraživanja i primjenu kreativnih metoda u radu s djecom, mladima i stručnjacima različitih profila. Pokazala je i da povijesne školske priručnike nije nužno promatrati isključivo kao dokumente prošlosti, nego kao aktivne nositelje znanja, vrijednosti i obrazovnih praksi koje je moguće ponovno iščitavati, interpretirati i približavati suvremenim korisnicima. U tom je smislu radionica pokazala kako se istraživačka građa nastala u okviru hrvatske obrazovne baštine može kreativno i interdisciplinarno uključiti u suvremene obrazovne, umjetničke i društvene kontekste.