4. Međunarodni naučni skup „Tradicionalno i savremeno u umetnosti i obrazovanju“

Održano online izlaganje „Reinterpretacija slovničkih poduka o hrvatskom jeziku izvan granica Trojednice krajem 19. stoljeća“ na konferenciji „Tradicionalno i savremeno u umetnosti i obrazovanju“ (Kosovska Mitrovica, 15. – 17. svibnja 2026.)

Na 4. Međunarodnom naučnom skupu „Tradicionalno i savremeno u umetnosti i obrazovanju“, održanom od 15. do 17. svibnja 2026. u hibridnom obliku, izv. prof. dr. sc. Jadranka Mlikota u okviru online dijela programa izložila je rezultate projektnoga istraživanja provedenoga s izv. prof. dr. sc. Lidijom Bakotom u radu „Reinterpretacija slovničkih poduka o hrvatskom jeziku izvan granica Trojednice krajem 19. stoljeća“ (Reinterpretation of Grammatical Instruction on the Croatian Language Outside the Borders of the Triune Kingdom at the End of the 19th Century)

U radu su analizirani priručnici namijenjeni početnom stupnju institucijskoga učenja hrvatskoga jezika izvan granica Trojednice, u ugarskom dijelu Monarhije, objavljeni tijekom posljednjih desetljeća 19. stoljeća: Kratka slovnica za tri nižja razreda učionah pučkih Ivana Mihálovicsa (Baja, 1875.), Podučavanje u jezikoslovju. Za učitelje i školare Mihovilja Nakovića (Železno, 1877.) te Pèrva čitanka za katoličansku školsku mladost (Budimpešta, 4. izd., 1882.). Cilj istraživanja bio je utvrditi jezična obilježja školskih priručnika objavljenih izvan hrvatskoga etničkog i jezičnog prostora u odnosu na standardološke procese unutar granica Trojednice, kao i njihove metodičke sličnosti u pristupu jezičnim sadržajima. Analiza je pokazala da promatrani priručnici uspostavljaju ravnotežu između lokalne gradišćanskohrvatske tradicije i općehrvatskih normativnih nastojanja. Usporedba didaktičko-metodičkoga i pedagoškoga sloja dodatno je pokazala kako je školsku gramatičku praksu druge polovice 19. stoljeća obilježavala istodobna prisutnost zajedničkih tendencija i pojedinačnih raznolikosti: od induktivnoga i deduktivnoga modela poučavanja gramatičkih sadržaja do prenošenja moralnih, društvenih, domoljubnih i religijskih vrijednosti putem gramatičkih primjera i vježba. U zaključku je istaknuto da su jezikoslovni priručnici nastali izvan hrvatskoga etničkog i jezičnog prostora imali važnu ulogu u očuvanju hrvatskoga jezičnog identiteta među hrvatskim zajednicama u Ugarskoj Monarhiji. Ujedno predstavljaju vrijedan izvor za razumijevanje razvoja hrvatske školske gramatike, metodike nastave jezika te kulturno-identitetske uloge obrazovanja u 19. stoljeću.